Vjerovati radosti...

Sretan Božić!

Molitva za duše u čistilištu

Molitva se nalazi na ploči u jednoj kapeli u Poljskoj. Papa Inocent XI. dao je oprost za petnaest duša iz čistilišta, svaki put kada se ta molitva izmoli. Tu su pobožnost odobrili papa Klement XIII. i Benedikt XIV. s potpunim oprostom. Pio IX. odobrio je te odredbe svojih predhodnika i dadao 100 dana oprosta. Preporuča se još dodati molitvu za svećenička zvanja. Prvi dio molitve sadržava osjećaje Prežalosne Gospe kada je primila mrtvo Tijelo svoga Božanskoga Sina u svoj naručaj.

Imprimatur:

In Curia Arch. Mediolani die 18 octobris 1901. A. M: Mantegazza Ep. Fam. Vic. Gen., Oyonnax, 8. XI. 1969.


Molitva

O neiscrpivi Izvore istine, kako si se osušio!

O mudri Učitelju, kako si zanijemio!

O Sjaju vječnog svjetla, kako si utrnuo!

O prava Ljubavi, kako je Tvoje lijepo lice postalo iznakaženo!

O previsoko Božanstvo, kako se meni daješ gledati u velikom siromaštvu!

O Ljubavi moga srca, kako je velika Tvoja dobrota!

O vječna Naslado mojega srca, kako su prekomjerne i mnogovrsne bile Tvoje boli!


Moj Gospodine Isuse Kriste, Ti imaš jednu i istu narav s Ocem i Duhom Svetim,

smiluj se svim stvorovima, a osobito dušama u čistilištu!

Amen!


pet puta – Vjerovanje

jedan put - Zdravo Kraljice, Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu na nakanu Sv. Oca

Pokoj vječni...

Drinske mučenice

Časne sestre Kćeri Božje ljubavi došle su u Sarajevo na poziv nadbiskupa dr. Josipa Stadlera 1882. Poslala ih je utemeljiteljica reda Franziska Lechner. Otvorile su na Palama kod Sarajeva, samostan „Marijin dom” 1911. godine. Održavle su nastavu osnovne škole i pomagale susjedima bez obzira na vjeru i narodnost.

Ratne 1941. godine, u samostanu na Palama bile su:

- predstojnica časna sestra Jula Ivanišević, Hrvatica, rođena u Godinjaku, Staro Petrovo Selo, * 25. studenog 1893. godine,
- časna sestra Berchmana Leidenix, Austrijanka, rođena u Enzerdorfu, * 28. studenog 1865. godine,
- časna sestra Krizina Bojanc, Slovenka, rođena u Zbureu, Šmarjeta, * 14. svibnja 1885. godine,
- časna sestra Antonija Fabjan, Slovenka,rođena u Malo Lipje, Hinje, * 23. siječnja 1907. godine,
- časna sestra Bernadeta Banja Hrvatica mađarskog porijekla, rođena u Velikom Grđevcu kraj Bjelovara, * 17. lipnja 1912.godine.

Časne sestre su njegovale bolesnike, pekle su kruh djeci državnog Dječjeg doma te pomagale siromahe i prosjake s Romanije. Dana 11. prosinca 1941. godine četnici su opkolili „Marijin dom”, opljačkali ga i odveli u zarobljeništvo sve redovnice i još neke druge zarobljenike. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala a kasnije ubijena 23. prosinca 1941. godine. Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. prosinca 1941. godine. Smještene su u zgradu vojarne na katu. Vojarnom je tada zapovijedao major Jezdimir Dangić. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre. Časne sestre su skočile kroz prozor, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, bačeno je u Drinu oko 8000 ljudi. Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama. Napisano je više knjiga i članaka o tome. Od 2005. godine svakoga se 26. siječnja obilježava Dan sjećanja u Goraždu kao dan sjećanja na oko 1400 žrtava četničkog fašizma.

Dana 24. rujna 2011 u 11 sati bila je u Sarajevu beatifikacija Drinskih mučenica u olimpijskoj dvorani Zetra. Beatifikaciju je predvodio papinski izaslanik i pročelnik kongregacije za proglašenje svetaca salezijanac kardinal Angelo Amato.

Ručak s beskućnikom

Jedna zanimljiva akcija u organizaciji časopisa Ulične svjetiljke i Dnevnog Centra Zagreb. Ovo je objavljeno na stranicama Volonterskog centra Zagreb:

Dragi volonteri i volonterke,

Ulične svjetiljke vas pozivaju da organizirate jednom mjesečno (ili prema mogućnostima) ručak s beskućnikom. Ručak i druženje možete organizirati kod kuće, u restoranu, u studentskoj menzi, itd. Bitno je da vam ne bude preveliki trošak jer i sami morate jesti ali jedan tanjur viška neće vas koštati ništa ako imate dobru volju.

Isto tako vas pozivamo da u svom gradu pozovete beskućnika na nedjeljni ručak ili bilo koji drugi dan jer to je dobar način da se pomognu beskućnici. Dat ćete im mogućnost da se ne osjećaju odvojeno od stvarnoga svijeta, poslušati njegovu/njenu priču toga ali također moči ćete ispričati i svoju priču. A za beskućnika znači puno jer mu/joj više od hrane znači poziv u prijateljsko ili obiteljsko okruženje, razgovor, riječ ohrabrenja...
Ukoliko vam je ovaj poziv zanimljiv, javite nam se i saznajte više!

Informacije:
Ulične svjetiljke i Dnevni Centar Zagreb,
Kaptol 9
10 000 Zagreb

Mobitel: 097/7966-778
E-mail: ulicne.svjetiljke.zg@gmail.com

Hrvatski Caritas pokrenuo akciju za pomoć gladnima u Africi

Hrvatski Caritas 27. srpnja 2011. pokrenuo je akciju pomoći za Afriku, takozvani Afrički rog, napose Somaliju u kojoj milijuni ljudi živi na rubu gladi, a kriza hrane izazvana sušom smatra se najtežom u posljednjih 20 godina. Iz interventnog fonda Hrvatski Caritas uputio je žurnu pomoć putem svoje međunarodne mreže - Caritasa Internationalis koji osigurava logističku i operativnu podršku u pružanju kvalitetne pomoći.

Duhovno posvojenje

Radi se o "posvojenju" jednoga nerođenog djeteta.

"Duhovno posvojenje" je molitva za dijete, koje je u opasnosti pobačaja.

Za nerođeno dijete, moli se punih 9 mjeseci, upravo onoliko koliko dijete proboravi pod srcem majke.

Moli se samo za jedno dijete čiju narodnost, spol, ime i roditelje zna samo Gospodin.

Na početku molitve može se zavjetovati osobno, ili pred drugima, u svojoj obitelji, vjeronaučnoj skupini...

Zavjet valja održati i u molitvi ustrajan biti! Ako Ti se dogodi da si dulje od dva tjedna zaboravljao na tu molitvu, tada zavjet treba obnoviti!

Zavjet (moli se samo na početku, prvi put): "Presveta Djevice, Bogorodice Marijo, svi anđeli i sveti! Vođen željom da pomognem obranu nerođenih, ja ____ (ime) čvrsto odlučujem da ću od dana ___ do ___ duhovno posvojiti jedno dijete, čije ime samo Bog zna, tako što ću kroz ovih devet mjeseci svakoga dana moliti za spas njegova života, kao i za ispravan život roditelja i djeteta nakon rođenja. Amen."

Molitva (za svaki dan kroz devet mjeseci): "Gospodine Isuse, uz posredništvo Tvoje Majke Marije, koja Te s ljubavlju rodila, i svetog Josipa, čovjeka predanja, koji se brinuo o tebi nakon poroda, molim Te na nakanu tog nerođenog djeteta, koje sam duhovnim putem posvojio, a koje se nalazi u opasnosti ubojstva pobačajem. Molim Te, daj njegovim roditeljima ljubavi i hrabrosti da svoje dijete ostave živjeti, kako si mu Ti sam to odredio. Amen."

Molitvi dodajte deseticu krunice ili ovu molitvu svojoj svakodnevnoj krunici:

Gospodine ti si mi dao neprocjenjiv dar života. Radujem se tomu daru i zahvaljujem ti za njega. Želim da moj život bude neprestana hvala tebi i ujedno pomoć braći i ljudima, koji taj dar života ne znaju pravo cijeniti. Žarko te molim za bračne drugove, koji ne žele biti prenositelji života, kao i za očeve i majke koji su u napasti nasilno ugasiti već začeti život. Prosvijetli ih svojim Svetim Duhom da upoznaju veličinu očinstva i majčinstva. Daj da postanu svjesni teške odgovornosti, ako tu suradnju uskraćuju. Pošalji svoje svete anđele da od njih otjeraju zlog duha, a zagovorom presvete Bogorodice umnoži im vjeru, ufanje i ljubav.

Po zaslugama života, muke i smrti tvoga Sina usliši ovu našu molitvu.

Stala plačuć tužna Mati

Stala plačuć tužna Mati,
gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.

Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom,
prolazio mač je ljut.

O koliko ucviljena
bješe ona uzvišena,
Majka Sina jedinog!

Bol bolova sve to ljući
blaga Mati gledajući
muke slavnog Sina svog.

Koji čovjek ne bi plak'o
Majku Božju videć tako
u tjeskobi tolikoj?

Tko protužit neće s čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj?

Zarad grijeha svoga puka
gleda njega usred muka
i gdje bičem bijen bi.

Gleda svoga milog Sina,
ostavljena sred gorčina,
gdje se s dušom podijeli.

Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati
daj, da s tobom procvilim.

Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim.

Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina tvoga ranjenog.

Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
dok na svijetu budem ja.

U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati
želja mi je jedina.

Kada dođu smrtni časi,
Kriste Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor.

Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi ti mi
u nebeski blažen dvor.

Sedam Marijinih žalosti

Sveta Brigita Švedska imala je više ukazanja za svoga života. U jednome od tih ukazanja, Marija, Majka Božja, objavila je svetici pobožnost na čast 7 Njenih žalosti. Marija je mnogo trpjela za života na Zemlji i ova pobožnost je razmišljanje o njenim patnjama i suzama. Marija je obećala milosti, onima koji će moliti (svaki dan) i širiti ovu pobožnost.

To su:

1. Imat će mir u obitelji.

2. Dobit će prosvjetljenje o Božjim otajstvima.

3. Blažena Djevica Marija primit će i uslišati sve njihove molitve, koje budu u skladu s Božjom Voljom i za spasenje njihove duše.

4. Vječnu radost s Isusom i Marijom u slavi.


Blažena Djevica Marija tražila je svakodnevno obavljanje ove pobožnosti (koja je kratka), ali tko preskoči jedan ili više dana, može to kasnije nadoknaditi.

Pobožnost se sastoji u tome da se svaki dan u tjednu pročita kratki uvodni tekst za pojedini dan i zatim se izmoli 7 Zdravo Marija (u čast 7 Marijinih žalosti). Možete započeti od bilo kojeg dana, ne nužno od ponedjeljka. Pobožnost je odobrila Sveta kongregacija za širenje vjere i papa Klement XII., a nalazi se u knjižici "Objave" sv. Brigite.

Blažena Djevica Marija otkrila je sv. Brigiti: "Tražila sam širom planeta, da li tko žali Mene i meditira nad Mojim žalostima, ali sam našla jako rijetke. Moja kceri, premda sam zaboravljena od mnogih, barem Me ti nemoj zaboraviti, meditiraj nad mojim žalostima i širi ih gdje god možeš."

Napomena! Citati iz Evanđelja nisu obavezni dio pobožnosti, već služe za lakše razmatranje.
[uredi] Molitva

Ponedjeljak:

Prva žalost - Šimunovo proročanstvo

"A i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca! ( Lk 2,35)"

7 Zdravo Marija


Utorak:

Druga žalost - Bijeg u Egipat

"Uzmi dijete i majku njegovu pa bježi u Egipat. ( Mt 2, 14)"

7 Zdravo Marija


Srijeda:

Treća žalost - Isus izgubljen u hramu

"A onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. (Lk 2, 45)"

7 Zdravo Marija


Četvrtak:

Četvrta žalost - Marija susreće Isusa na putu za Kalvariju

"Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga. (Iz 53, 7)"

7 Zdravo Marija


Petak:

Peta žalost - Isus umire na križu

"Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio , reče majci : "Ženo ! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" I od toga časa uze je učenik k sebi. (Iv 19, 26-27)"

7 Zdravo Marija


Subota:

Šesta žalost - Marija prima Isusovo mrtvo tijelo

"Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe.(Iz 53, 5)"

7 Zdravo Marija


Nedjelja:

Sedma žalost - Isus položen u grobu

"Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima , kako je u Židova običaj za ukop. (Iv 19, 40)"

7 Zdravo Marija

Sretan Božić!!!

Isus se utjelovio po Duhu Svetome, kada ga je Djevica Marija začela. Time se božanska i ljudska narav sjedinila u Osobi Isusa Krista. Isus je postao čovjekom, ne prestavši time biti Bogom. Sveti Pavao je u Poslanici Hebrejima napisao, da je Isus "supatnik u našim slabostima" te "poput nas iskušavan svime, osim grijehom (Heb 4,15)", a u Poslanici Filipljanima: "On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sâm sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu (Fil 2,5-8)".

Isus je postao čovjekom, da ljude otkupi od grijeha mukom i smrću na križu te da svojim učenjem i primjerom pokaže put prema vječnom životu. O tome govori i Nicejsko-carigradsko vjerovanje: "Radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa; i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom." Sama riječ "Isus", (hebrejski. Je(ho)šua) ima značenje "Bog spašava", označava njegovo poslanje i identitet. Isus je postao čovjekom tako, da je poprimio pravu ljudsku dušu i tijelo. On je Sin nebeskog Oca po božanskoj naravi i Marijin Sin po ljudskoj naravi.

Misli

Phil Bosmans

"Ljudi žive duže, ali ne i sretnije. Najprije rade da žive, a onda zaboravljaju živjeti. Ništa nisu shvatili. Još uvijek misle da je čovjekova sreća u ovome: puno imati, dobro jesti, dugo živjeti. Kako je moguće biti glup u vrijeme tolike znanosti!"
"Usprotivi se! Ti nisi stroj načinjen za određenu funkciju. Ti si više od svoje funkcije, više od posla, zvanja, rada. Ti si prvenstveno čovjek da živiš, da se smiješ, da ljubiš, da budeš dobar čovjek. A to je zapravo jedino važno na ovome svijetu."
"Svaki dan ti je pružen kao vječnost, da budeš sretan!"
"Biti mlad znači vjerovati u čudo, da je i nemoguće moguće."
"Generacija koja dolazi treba u ovaj svijet hladnih elektronskih čuda, betonskih pustinja i smrtne ukočenosti ponovno zasaditi srce."
"Vrijeme nije jurnjava između kolijevke i groba, nego mjesto da se parkiraš na suncu!"

Juraj Jurjević

"Tko svoje misli drži samo za sebe, čini isti propust kao i onaj gospodar koji svoje dobro sjeme ne sije, nego ga drži u vreći."
"Ne poznavati samoga sebe, znači biti stranac u vlastitoj kući."
"Bog je kralj čije se prijestolje nalazi u svakoj dobroj i poštenoj duši."
"Naše vrline razmišljaju o tome što im škodi, a strasti sanjaju o onome što im godi."
"Znanje je lađa, srce jedro, a volja čitav parobrod."
"Po čemu se razlikuje ljbav od strasti? Po tome što ljubav voli isključivo ono što ima, što je izabrala, a strast samo ono što nema, što još nije pronašla."
"Jedan od najsigurnijih dokaza da nismo samo materija i duša, nego da postoji i duša, jest pojava ljubavi."
"Najdublje ljube oni ni od koga neljubljeni."
"Ljubav se ne štedi. Ona ne poznaje ekonomiju snaga, zgodnu ili nezgodnu priliku, ovakvu ili onakvu situaciju."

Sveti Ivan od Križa

"Slobodan čovjek gleda na bit, a privržen na sporednost."
"Čovjek je nepotpun, neostvaren sve dok svoju potpunost i ostvarenost ne stavi iznad sebe u odnos s Bogom po vjeri, ufanji i ljubavi."
"Svetost je sjedinjenje duše s Bogom."
"Kad se ustavljaš na ničemu, odričeš se da ideš k svemu, jer da dođeš od svega k svemu, moraš se odreći svega u svemu."
"Ako posjeduješ sve, nećeš tražiti ništa, jer ako tražiš nešto u ničemu – znači da ti u Bogu nije sve tvoje bogatstvo."
"Da dođeš do onoga što ne uživaš – idi putem gdje ne uživaš."
"Sva je ljepota stvorenja, kad se usporedi s neizmjernom Božjom ljepotom, krajnja rugoba."
"Svi užici i naslade volje u svim stvarima svijeta su muka, gorčina i patnja prema vrhunskim užicima odnosno prema Bogu."
"Sva mudrost svijeta i ljudske sposobnosti prema Božjoj mudrosti su sušto neznanje."
"Kao što bi lijepo lice izgubilo svoju ljepotu kad bi bilo išarano ugljenom, tako duša u sebi vrlo lijepa i slika Božja, postaje naružena od neurednih požuda."
"Duša koja ima slabu volju slična je posudi s rupama iz koje voda teče na sve strane, ne napunja se."
"Požude troše duši energiju kao nove mladice oko panja koje mu troše snagu."
"Savršenstvo se sastoji u tome da duša bude lišena od svake požude."

Milosrđe

Milosrđe ili samilost slobodan je i dobrovoljan čin opraštanja kazne, nekome tko je dobio kaznu ili mu je prijetila. Milosrđe je i dobrovoljna, svojevoljna pomoć nekome, tko se našao u teškoj i nezavidnoj situaciji. Milosrđe pokazuje osoba koja je u boljem položaju od osobe kojoj prijeti kazna ili se našla u problemima. Ako je čovjek nešto dužan učiniti, onda to nije milosrđe. Ono je uvijek dobrovoljno i nenametnuto. Onaj kome je iskazano milosrđe, ne duguje ništa, osim eventualno zahvalnosti. Milosrđe se može odnositi na oprost zatvorske kazne, nekome tko je učinio prekršaj, zatim na humanitarno djelovanje i sl. Milosrđe u ratu pokazuje se kada se neprijatelj ostavi na životu, ako je nenaoružan i sl.

Smatra se vrlinom u kršćanstvu, judaizmu, islamu, etici i viteštvu. Tema je književnih djela, pa se tako spominje u drami "Mletački trgovac" Williama Shakespearea. Portia traži Shylocka, da pokaže milosrđe. Kada on upita zašto bi, ona mu kaže, da je milosrđe dvostruki blagoslov; blagoslivlja onoga koji pokazuje milosrđe i onoga koji ga prima. Dalje govori kako milosrđem kralj postiže više, nego strahovladom, jer je milosrđe božanska osobina te onaj tko je milosrdan postaje Bogu sličan.

Milosrđe je vrlo česta tema Mozartovih opera, pa tako i opere "Titovo milosrđe". Glavni lik Tit u jednom trenutku kaže: "Nastaviti tu utrku već se odlučila moja vrlina. Vidjećemo, hoće li ustrajnija biti njihova izdaja, ili moje milosrđe. /.../ Neka se objavi u Rimu da sam još uvijek isti, da sve znam, svima opraštam i sve zaboravljam." Tema te Mozartove opere je i naličje milosrđa, kada ono nije posve dobronamjerno, nego ima i lošu stranu. Tit iskazuje milosrđe podanicima, kako bi mu oni zauvijek bili dužni zahvalnost, jer im je oprostio kada nije morao. U suvremenom svijetu, poduzeća daju humanitarnu pomoć, kako bi poboljšala ugled u društvu ili skrenula pozornost s propusta i neetičnog poslovanja. Razvijene zemlje konstantno pomažu nerazvijenima (humanitarnom pomoći, kreditima, itd.), izbjegavajući time ključno pitanje – svoje sudioništvo u jadnoj situaciji nerazvijenih i suodgovornost za nju.

U kršćanstvu postoji pojam Božanskog Milosrđa, pod čime se podrazumijeva da Bog oprašta grijehe, svakome koji se kaje zbog učinjenog zla. Sv. Faustina Kowalska imala je objave o Božjem Milosrđu, koje je opisala u knjizi "Dnevnik Faustine Kowalske". Isus je nadahnuo sv. Faustinu da svijetu približi i navijesti Božju ljubav, da izmoli Božje milosrđe za cijeli svijet, između ostaloga po novim oblicima štovanja Božjeg milosrđa preporučenim od Isusa: slika milosrdnog Isusa s potpisom: "Isuse, uzdam se u Tebe", svetkovina Božjeg milosrđa na prvu nedjelju nakon Uskrsa, krunica Božjeg milosrđa, molitva u sat milosrđa (15 h) i širenje štovanja Božjeg milosrđa. Glavna poruka je, da Bog ni najvećega grešnika ne može kazniti, ako zazove njegovo milosrđe te će mu u svome beskrajnom i neiscrpivom milosrđu oprostiti. Kršćani vjeruju, da je Isus iz ljubavi i milosrđa prema ljudima, rodio se kao čovjek i kasnije trpio i umro na križu, da otkupi ljude od grijeha. On nije bio dužan to učiniti, niti je morao, nego je to učinio iz milosrđa.

Sveti Alfons Ligouri

Alfons Ligouri (Marianella, Italija, 27. rujna 1696. – Pagani, 1. kolovoza 1787.) – talijanski katolički svećenik, svetac, biskup, crkveni naučitelj, teolog, pisac i osnivač katoličkog crkvenog reda redemptorista.

Rodio se 1696. u pokrajini Kampaniji, u tadašnjem Napuljskom kraljevstvu u plemićkoj obitelji. Bio je prvo od sedmero djece. Sa 16 godina išao je u školu za pravnike i postao priznati odvjetnik. S vremenom, postao je nezadovoljan poslom i odlučio je s 27 godina, da će postati svećenik. Njegov otac tome se protivio i nailazio je na prepreke, no postao je svećenik s 30 godina.



Prve godine svećeništva radio je s mladim, napuštenim ljudima u Napulju. Pokrenuo je projekt "večernjih kapelica". Do njegove smrti, bilo je 72 takve kapelice, oko kojih se okupljalo oko 10 000 aktivnih članova, koji su brinuli oko kapelica, molili se, družili, raspravljali o vjeri i obrazovali se. Nakon par godina ustanovio je, da izvan Napulja postoje još siromašniji i potrebniji ljudi. Godine 1732., osnovao je novi katolički crkveni red redemptoristi, nakon što mu je časna sestra Marie Celeste Crostarosa rekla da je imala viziju, da ga je Bog odabrao za pokretanje tog reda. Redovnici tog reda, brinuli su se za siromašne ljude u predgrađima i sirotinjskim četvrtima. Osnovana je i ženska grana reda, koju je vodila časna sestra Marie Celeste Crostarosa. U to vrijeme postajala je i heretička sekta jansenista pa su vodili žustre rasprave s njima.

Godine 1762., Alfons je proglašen biskupom. Nastojao je izbjeći tu dužnost, zbog brojnih obaveza, ali ipak je prihvatio, no 1775. je tražio umirovljenje na dužnost biskupa kako bi se posvetio radu sa siromašnima, što su mu i odobrili. Dok je bio biskup mnogo je pisao kako bi pomogao ljudima u vjerskim pitanjima. Posebno je poticao pobožnost prema Presvetom Oltarskom Sakramentu i Djevici Mariji. Napisao je 111 djela iz podučja teologije i duhovnosti. Postala su jako popularna, prevedena su na 72 jezika u oko 21 500 izdanja, zbog čega je jedan od najprevođenijih i najčitanijih katoličkih pisaca. Umro je 1787. godine.

Papa Grgur XVI. proglasio ga je svecem 1839. godine. Papa Pio IX. proglasio ga je crkvenim naučiteljem 1871. godine. Papa Pio XII. spominje ga u enciklici Haurietis Aquas i naziva ga zaštitnikom ispovijedalaca vjere i moralista. Alfons Ligouri napisao je važno djelo "Moralna teologija", u kojem je nastoji prikazati u pravom svjetlu i manje kruto i rigorozno od njegovih suvremenika. Spomendan mu je 1. kolovoza.

Izgubljeni sin

Izgubljeni sin naziv je Isusove prispodobe iz Novoga zavjeta.

Oko Isusa okupljali su se grešnici i carinici, kako bi ga slušali. To je naljutio farizeje i pismoznance, jer su smatrali, da grešnici i carinici nisu dostojni biti u Isusovom društvu i blagovati s Njime. Isus im je u vezi toga ispričao tri prispodobe. Prve dvije su o izgubljenoj i nađenoj ovci i drahmi (novčana jedinica). Treća prispodoba je o izgubljenom sinu, ali o dobrom ocu i dobrome sinu.

Prispodobu je počeo riječima: "Čovjek neki imao dva sina (Lk 15,11)." U Starome zavjetu bilo je mnogo tema vezanih uz dva sina: Kajin i Abel, Izak i Jišmael, Jakov i Ezav i dr. Mlađi sin zatražio je od oca dio imanja, koji mu pripada. Otac mu je udovoljio. Po židovskom zakonu, starijem sinu kao prvorođencu pripadale su dvije trećine očeva imanja, a mlađem sinu trećina imanja. Stariji sin nije mogao dobiti svoj dio do očeve smrti, a mlađi je mogao, ako se odlučio oženiti. Otac u priči je Bog Otac koji je Stvoritelj i Otac. Mlađi sin je čovjek koji se udaljava iz Božjeg svijeta, koji želi uživati život, ne želi se podvrgavati nikakvom autoritetu ni zapovijedi. Želi živjeti samo za sebe i uživati što više može. Prodao je svoj dio očevog imanja, otišao u dalek svijet i potratio bogatstvo na raskošan život i bludnice. Na kraju sve je potrošio. Nastala je glad u toj zemlji i počeo je oskudijevati. Da bi preživio, čuvao je svinje u polju za gospodara i žudio za rogačima, koje su jele svinje.



Za Židove svinja je nečista životinja, simbol krajnje ljudske bijede i otuđenosti. Židovi ne žele ni izgovoriti riječ "svinja", već govore "ona životinja". Sin koji je želio biti posve slobodan, živio je kao rob. Sjetio se kako mu je nekada bio lijepo kod oca i razmišljao kako se vratiti. Najamnici u očevoj kući imali su hrane u izobilju, dok je on gladovao.

Odlučio je promijeniti se, dolazi k sebi i vraća se ocu. Dok je dolazio kući, otac ga je vidio izdaleka. Shvatio je, da se izgubljeni sin promijenio na bolje, otrčao mu je u susret, izljubio ga i zagrlio. Sin reče ocu: "Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim (Lk 15, 21)". Otac reče slugama, da priprave veliku gozbu i zakolju ugojeno tele, "jer sin bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se! (Lk 15, 24)." Obukli su ga u najljepšu haljinu, stavili su mu na ruku prsten i obuću na noge. Haljina, prst i obuća znak su, da ga otac ponovno prihvaća i smatra svojim. Otac je slika Boga Oca, koji oprašta grešnicima i prihvaća ih nazad kada se kaju. Isus se tako ponašao prema grešnicima i carinicima. Ovom prispodobom želio je opravdati svoju dobrotu prema njima. Sv. Pavao napisao je, da je Bog pokazao svoju milosrdnu ljubav tako da je "Krist dok smo još bili grešnici, umro za nas (Rim 5,8)." Isus opravdava svoje ponašanje, tako što svoje ponašanje svodi na ponašanje Boga Oca.

U prispodobi se pojavljuje dobri sin, koji se vraća iz polja. Začuo je svirku i raspitao što se to događa. Sluga mu ispriča što se dogodilo. Dobri sin se razljutio i nije želio pridružiti se. Ocu je rekao: "Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed a nikad mi ni jareta nisi dao da se prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele (Lk 15, 29-30)". Dobri sin slika je farizeja i pismoznanaca koji su se pridržavali Božjih zapovijedi te slika pobožnih ljudi koji su načistu i u dobrim odnosima s Bogom. Oni sebe vide u pravnome odnosu s Bogom i tu su s njime na načistu: "Nikada nisam prekršio nijedne tvoje zapovijedi." Ali Bog je veći od Boga-zakona i On je Bog-ljubavi i milosrđa. Dobri sin ogorčen je, što je mlađi sin iskusio slobodu i užitke i nakon svega se vratio, a otac mu je priredio gozbu kakvu njemu nikada nije. Ali stariji dobri sin nije znao kakav je težak put prošao njegov mlađi brat kada je shvatio, da grešno živi i robuje strastima i đavlu. Nije znao, kakvu je duševnu krizu prošao.

Otac je starijem sinu odgovorio: "Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebamo se veseliti i radovati se jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se! (Lk 15,31-32)." Starijem sinu potrebno je da prizna kako je otac u pravu i da prihvati gozbu i svečanost kao svoju, kako bi bio spreman za pravo sinovstvo. Treba shvatiti, da nema razloga zavidjeti mlađem sinu što je iskusio slobodu i užitke, jer ga je to ionako odvelo u ropstvo. Tu se prispodoba prekida. Ne piše, da li se stariji sin pridružio gozbi.

Sretan Uskrs!!!

Uskrsnuće Isusa Krista, u kršćanstvu, temeljna je vjerska istina, da je Bog Isusa treći dan uskrisio od mrtvih odnosno da je Isus umro i uskrsnuo (1 Sol 4,14).

U Novom zavjetu Pavao prvi svjedoči, da Raspeti nije ostao u smrti, nego da se nakon svog usksnuća trećeg dana (1 Kor 15,4) u različitim viđenjima ukazao svjedocima uskrsnuća. Evanđelja izvješćuju o ukazanjima uskrslog Isusa, ali i o praznom grobu (Mk 16,1-8). U užem smislu riječi Isusova ukazanja učenicima imaju povijesno, a izvješća o praznom grobu imaju više apologetsko značenje. Među svjedoke Isusova uskrsnuća Novi zavjet ponajprije ubraja apostole (Dj 1,22), među kojima su također skeptik Jakov, rođak Isusov, i nekadašnji Isusov protivnik Pavao (1 Kor 15,7), tako da se vjera u uskrsnuće Isusovo ne može tumačiti kao zamisao Isusovih učenika.

Iz Isusova uskrsnuća kršćani izvode i svoje vlastito uskrsnuće. Uskrsnuće Isusovo sastavni je dio vjeroispovijesti svih kršćanskih konfesija, te je postalo središnjim dijelom svih drevnih simbola vjere (vidi: Nicejsko vjerovanje, Nicejsko-carigradsko vjerovanje

Proroštva

Stotine godina prije Isusova rođenja, starozavjetni proroci prorokovali su, da će doći obećani Mesija. Sagriješili su prvi ljudi Adam i Eva. Bog nije ljude prepustio vlasti smrti, nego je na otajstven način objavio pobjedju nad zlom i čovjekovo uzdignuće iz pada (Post 3,15). To je prvi navještaj Mesije Otkupitelja. Prorok Izaija obznanjuje, da će se roditi Mesija: «Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel (S nama Bog) (Iz 7, 14). Kršćani vjeruju, da su se u Isusu ispunila Izaijina proroštva. Za kršćane je Isus - Mesija, Božji pomazanik. Židovi ne vjeruju, da je Isus ispunio proroštva. Isusovo djelovanje, koje uključuje njegovu muku, smrt, uskrsnuće i proslavljenje, u središtu je kršćanske vjere, jer se spasenjski Božji naum ispunio jednom za svagda otkupiteljskom smrću njegova Sina Isusa Krista.

Polaganje u grob

Sva četiri Evanđelja navode, da je uvečer nakon razapinjanja na križ, Josip iz Arimateje pitao Poncija Pilata, da dozvoli pokop Isusova tijela. Pilat je dozvolio i Josip iz Arimateje zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko pokiopan (Lk 23, 53). To je bilo prema zakonu, koji je zapovijedao, da osoba obješena na drvo ne smije tamo ostati preko noći, nego mora biti pokopana prije zalaska Sunca. Po Mateju i Ivanu, Josip iz Arimateje, također je bio Isusov učenik. Marko piše, da je Josip ugledan vijećnik, koji također iščekivaše kraljevstvo Božje. Marko navodi, da se prilikom Josipova traženja Isusova tijela, Poncije Pilat začudio, da je Isus već umro i pozvao je satnika, da ga pita, da li je već odavno umro. U Ivanovu Evanđelju, Josipu iz Arimateje, pomagao je i Nikodem, koji je donio smjesu smirne i aloja. Zajedno su povili Isusovo tijelo u povoje s miomirisima, što je bio židovski običaj kod ukopa.

Sinoptička Evađelja (Matejevo, Markovo i Lukino) pišu, da se ukop dogodio u dan Priprave, što je dan prije subote. Grob je bio nov i u njega još nitko nije bio ukopan, a pripadao je Josipu iz Arimateje. Ivan je napisao, da je grob u vrtu blizu mjesta razapinjanja. Žene su bile prisutne prilikom polaganja u grob, za koje Matej piše da su bile "Marija Magdalena i druga Marija, a Marko da su bile "Marija Magdalena i Marija, majka Isusova". Luka jednsotavno piše, da su bile žene, koje su došle s njim iz Galileje. Po Evanđelju po Mateju, veliki svećenici i farizeji su od Poncija Pilata tražili, da osigura grob, jer su se bojali, da Isusovi učenici ne ukradu tijelo i ne počnu tvrditi, da je uskrsnuo od mrtvih. Reče im Pilat: "Imate stražu! Idite i osigurajte grob kako znate!" (Mt 27, 65). To su i učinili, zapečatili su grob i postavili stražu.

Uskrsnuće

U sva četiri Evanđelja javljaju se četiri znaka Isusova uskrsnuća: otkriće praznoga groba i posjet žena "prvoga dana u tjednu"; uskrsnuli Isus odlučio je prvo se pokazati ženama i rekao im je, da jave Petru i ostalim apostolima; ukazanje Mariji Magdaleni i činjenica, da je kamen odvaljen s groba.



Uloga žena

Sva četiri Evanđelja izvještavaju, da su žene našle prazan Isusov grob. Prema evanđelistima Marku i Luki, Isusovo uskrsnuće prvo je objavljeno ženama, a prema Mateju i Ivanu, Isus se i ukazao prvo ženama (u Ivanovu Evanđelju Mariji Magdaleni). U to vrijeme, smatralo se, da žene nisu ovlaštene naučavati. Stoga je iznenađenje, da se uskrsnuli Isus prvo pokazao ženama i poslao ih, da jave Petru i drugim apostolima. U Evanđeljima, posebno sinoptičkima, žene imaju ključnu ulogu kao svjedokinje Isusove smrti, polaganja u grob i otkrića praznoga groba. Smatra se, da se time povećala vjerodostojnost svjedočanstva, jer bi se u židovskoj i grčko - rimskoj kulturi očekivalo, da svjedoci budu društveno priznati muškarci, a ne "neke ožalošćene žene". Britanski teolog C. H. Dodd tvrdi, da je Ivanovo Evanđelje autentično, jer nitko ne bi izmislio podatak, da se Isus prvo ukazao "slabo poznatoj ženi" Mariji Magdaleni. Premda su ponekad, ali jako rijetko Rimljani i Židovi uzimali žene za svjedoke.

Iskustvo apostola

Evanđelist Luka piše u svom Evanđelju, kako je Petar potrčao na grob, u kojem je našao samo povoje. Vratio se kući, čudeći se što se dogodilo (Lk 24, 12). Ivan daje puno detaljniji opis događaja (Ivan 20, 2-10). Marija Magdalena javila je Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio (vjerojatno apostol Ivan), da je netko uzeo Gospodina iz groba. Dva apostola trčala su na grob. Onaj drugi učenik prvi je stigao, ali je iz poštovanja prema Petru pustio ga, da prvi uđe. Petar je pažljivo promatrao, a drugi je učenik odmah je povjerovao. Što je povjerovao, nije navedeno u Evanđelju. Potom su se vratili kući. U Evanđeljima po Marku i Mateju ne spominje se dolazak apostola na grob, već da je anđeo poručio pobožnim ženama, da jave učenicima, što se dogodilo.

Ukazanja uskrslog Isusa

Nakon otkrića praznoga groba, Evanđelja navode, da se uskrsli Isus više puta ukazao učenicima. Uvečer istoga dana, kada se Isus ukazao Mariji Magdaleni, ukazao se i učenicima, koji su se u strahu pred Židovima zatvorili u jednu sobu. Silno su se obradovali, kada su vidjeli Isusa. Pokazao im je ruke i bok. Toma apostol nije nazočio tome i nije vjerovao, da se Isus ukazao, dok se sam ne uvjeri i ne stavi svoj prst u mjesto čavala. I nakon osam dana, bili su prisutni svi apostoli, uključujući i Tomu. Isus je ušao kroz zatvorena vrata. Toma je povjerovao, makar evanđelist ne piše, da li je Toma stvarno dodirnuo Isusove rane. Učenici, koji su nakon Isusove smrti na križu postali preplašeni, nakon susreta s uskrslim Isusom, gorljivo su naviještali Evanđelje po tada poznatom svijetu. Evanđelisti različito upisuju Isusovo ukazanje učenicima. Očito im nije bilo toliko stalo do preciznog opisa događaja, koliko do simboličnog izražavanja onoga u što vjeruju.

Dvojica učenika putovala su u Emaus. Putem im se ukazao Isus i s njima razgovarao, ali oni su ga prepoznali tek u Emausu kada je lomio kruh. Oba učenika su prostodušni i unatoč njihovoj gorljivoj pobožnosti, nisu u potpunosti shvatili Isusovu smrt i zašto se to trebalo dogoditi. Bila su im potrebna Isusova objašnjenja, kako bi shvatili bit događaja.

Isus se ukazao učenicima i na Tiberijadskom jezeru, gdje su bili Petar, Toma, Nataniel iz Kane Galilejske, Zebedejevi i još dva njegova učenika. Lovili su ribu, ali nisu ništa ulovili. Kada je već svanulo, pojavio se Isus i nakon šo su ponovno bacili mreže, nisu ih mogli izvući, koliko je puno bilo ribe. Nakon doručka, Isus je Petru dao prvenstveno u služenju i navijestio mu da će umrijeti proslavljajući Boga. (Iv 21, 1–19).

U Djelima apostolskim, koje je napisao apostol Luka piše, da se Isus poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao, da je živ, ukazivao se učenicima 40 dana i govorio im o kraljevstu Božjem (Dj 1,3). Četrdeseti dan nakon uskrsnuća, Krist uzlazi na nebo, naviješta dolazak Duha Svetoga i daje nadu, da će vjernici jednom prispjeti k njemu u nebo.

Nekoliko mjeseci kasnije, na putu u Damask, ortodoksni Židov imenom Savao (rimskim imenom Pavao) iz grada Tarza doživio je susret s uskrslim Isusom. Čuo se Isusov glas: "Savle, zašto me progoniš?". Nakon toga se obratio na kršćanstvo. Par godina kasnije, postao je najpoznatiji kršćanski misionar, obratio je stotine ljudi, uspostavio desetke kršćanskih crkvi po Grčkoj i Maloj Aziji i napisao je poslanice, koje su postale dio Novoga zavjeta. Na jednom misionarskom putovanju, Pavao je putovao u Atenu i na Areopagu, zakonodavnoj vlasti u Ateni, tvrdio je, da je preko 500 ljudi vidjelo uskrsloga Krista i da su mnogi od njih tada još bili živi (1 Kor 15, 6).

Uskrsli Isus isti je Isus, koga su kroz više godina poznavali i slijedili njegovi učenici prije njegove smrti. To se u Evanđeljima vidi po više pojedinosti: Isus pokazuje svoje probodene ruke i rebra, Isus jede ribu i kruh s učenicima na Tiberijandskom jezeru itd. Uskrsli Krist ima i nov način postojanja. Ne ovisi o zemaljskim prirodnim zakonima, kreće se posve slobodno, dolazi i odlazi, dolazi učenicima, koji su bili iza zatvorenih vrata. Prije nego je uzašao na nebo, uskrli Isus darovao je Duha i ostat će zauvijek prisutan sa svojim učenicima, premda ga više neće susretati na vidljiv način u ukazanjima.

Devetnica Božanskom Milosrđu

Na Veliki petak započinje devetnica krunice Božanskoga Milosrđa i traje do subote uoči Bijele Nedjelje (nedjelja nakon Uskrsa).Ta je nedjelja Blagdan Božanskoga Milosrđa.

Krunicu je izdiktirao Gospodin Isus sv. Faustini u Vilniusu, 13-14. rujna 1935., kao molitvu za smirenje i ublaživanje gnjeva Božjega, za naše i tuđe grijehe i grijehe cijeloga svijeta. “Ovom molitvom sve možeš izmoliti, kad se to što moliš slaže s Mojom voljom." Tko god je bude molio, doživjet će u svom smrtnom času Moje veliko milosrđe. Svećenici će ga pružati grešnicima kao posljednje sidro spasa. Ukoliko bi tko bio najokorjeliji grešnik - ako samo jednom izmoli tu krunicu, dobit će milost Mog beskrajnog milosrđa."

Moli se na običnoj krunici ovako:

Na prva tri zrnca moli se:
Oče naš, Zdravo Marijo, Vjerovanje.

Na svih pet desetica moli se:
a) na velika zrnca:
Vječni Oče, prikazujemo ti tijelo i krv, dušu i božanstvo tvojega preljubljenoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštvinu za svoje grijehe i grijehe cijeloga svijeta
b) na mala zrnca (10 puta):
"Po pregorkoj muci Njegovoj smiluj se nama i cijelomu svijetu."

Na kraju krunice doda se (tri puta):
"Sveti Bože, sveti jaki Bože, sveti besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelomu svijetu."

Prije krunice Božanskog Milosrđa pročita se tekst za taj dan:

1.dan: Danas mi prinesi sve ljude ljude, naročito grešnike i uroni ih u more mojega milosrđa. Time mi smanjuješ gorčinu zbog izgubljenih duša.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ,...pa krunica Božanskog Milosrđa

2.dan: Danas mi prinesi duše redovnika i svećenika,uroni ih u moje beskrajno milosrđe. One su mi davale snage da izdržim svoju pregorku muku.Po njima će se izliti rijeke milosrđa na cijelo čovječanstvo.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ... pa krunica Božanskog Milosrđa

3. dan: Danas mi prinesi sve vjerne i pobožne duše,uroni ih u more mojega milosrđa.Ove su me duše krijepile na mojem putu muke,one su bile kapljice utjehe u moru gorčine.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ... pa krunica Božanskog Milosrđa

4. dan: Danas mi prinesi pogane i nevjernike, koji još nisu upoznali Božansko milosrđe.U svojoj pregorkoj muci ja sam na njih mislio,a njihov budući žar tješio moje srce.Uroni ih u more mojega milosrdja
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ... pa krunica Božanskog Milosrđa

5. dan: Danas mi prinesi duše krivovjeraca i otpadnika,uroni ih u more mojega milosrđa.Za moje pregorke muke one su rastrgale moje tijelo i moje srce-moju Crkvu.Ako se one vrate u krilo Crkve,izliječit će moje rane i ja ću osjetiti utjehu u svojim bolima.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... pa krunica Božanskog Milosrđa

6. dan: Danas mi prinesi nježne i ponizne duše,kao i duše male djece,uroni ih u moje milosrđe.One su najsličnije mom srcu,i davale su mi snagu u mojoj pregorkoj smrtnoj muci.Bile su kao zemaljski andjeli koji bdiju na mojim oltarima.Na njih ću izliti slapove milosti,jer su samo ponizne duše u koje stavim sve svoje povjerenje u stanju primiti moje darove.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu ... pa krunica Božanskog Milosrđa

7. dan: : Danas mi prinesi one duše koje na poseban način štuju i časte moje milosrđe.Te duše najviše sudjeluju u mojim patnjama i najviše su prodrle u moj duh.One su živa slika mojega milosrdnoga srca.Ove će se duše u budućem životu pojaviti u posebnom sjaju i ni jedna od njih neće doći u pakao.U njihovom smrtnom času bit ću uz njih.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... pa krunica Božanskog Milosrđa

8 dan: Danas mi prinesi duše iz čistilišta,uroni ih u bezdan mojega milosrđa da bi rijeke moje Krvi ublažile i skratile njihove muke.Ove su mi mi siromašne duše drage dok zadovoljavaju Božanskoj pravednosti.Možete pomoći tim dušama da im ublažite patnje crpeći iz blaga Crkve oproste i prinoseći žrtve zadovoljštine.O,kad biste vidjeli njihove patnje ne biste im prestali prinositi darove svojih molitava kako bi otplatile dug mojoj pravednosti.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... pa krunica Božanskog Milosrđa

9. dan: Danas mi prinesi mlake duše i uroni ih u more mojega milosrđa.Ove mi duše najbolnije ranjavaju srce.One su me najviše rastužile u Maslinskom vrtu i istrgnule iz moga srca vapaj: ”Oče,neka me mimoidje ovaj kalež!Ali neka ne bude moja, nego Tvoja volja. Za njih je moje milosrdje jedini spas.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu... pa krunica Božanskog Milosrđa

Isus na Maslinskoj gori

Maslinska gora je planina istočno od Jeruzalema obrasla maslinama. U podnožju Maslinske gore nalazi se vrt Getsemani. Dobio je ime od tijeska za maslinovo ulje. Isusova muka započela je u Getsemaniju. To je imalo simboliku, jer su prvi ljudi Adam i Eva sagriješili u rajskom vrtu, a Isus je započeo spasenje ljudi iz Getsemanskog vrta.

Poslije Posljednje večeri, Isus je s apostolima krenuo prema Maslinskoj gori i Getsemanskom vrtu. Tamo je više puta došao prenoćiti, ako se dugo zadržao u Jeruzalemu. Isus se povukao na molitvu rekavši apostolima, da sjednu i čekaju. Jedino su Petar, Jakov i Ivan, kao trojica najvjernijih pošli s njime. Isus je znao, da ga čekaju kušnja i slabost pa je samo trojici apostola dozvolio, da tome svjedoče, jer bi to ostali teško podnijeli. Zaokupile su ga misli o muci i smrti, bio je u tjeskobi i tuzi. Trojici apostola rekao je: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte (Mk 14, 34)!" Udaljio se i od njih, ali ne predaleko. Isus je imao običaj, moliti se Bogu Ocu prije važnih događaja. Tako je činio i ovaj put. Kleknuo je i licem pao na zemlju od muke i straha. To je trajalo oko sat vremena. Isus je znao, budući da je Bog i čovjek, što će se dogoditi dan kasnije na Veliki petak. U glavi su mu prolazile slike mučenja. Osjetio je jake duševne bolove, oblijevao ga je hladan znoj. U Getsemanskom vrtu, Isus nije oplakivao toliko svoju muku i smrt, koliko ljudsku pakost i zloću. [1]



Iskušavao ge je đavao, prvi put nakon kušnje u pustinji. Prikazao mu je grijehe svijeta, da ga odvrati od žrtve. U nevolji zavapio je: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti (Mt 26,39)." [2] Nakon molitve otišao je do trojice apostola, koje je našao kako spavaju pa im je rekao: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? (Mt 26,40)". Apostolima je bilo neugodno. Isus im je još rekao: "Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo (Mt 26,41)." Isus se ponovno povukao na molitvu i trpio, zbog ravnodušnosti ljudi na njegovu muku i zbog toga što se neće svi ljudi spasiti, jer su dobrovoljno odbacili spasenje. Za vrijeme muke Isusu je došao anđeo i tješio ga. Slično se dogodilo i prilikom kušnje u pustinji.

Nakon anđelova odlaska, Isus se nastavio moliti i znojio se krvavim znojem, zbog patnji i smrti koje je imao podnijeti i budućih patnji pripadnika Crkve. Krvavi znoj, pojavio se uslijed velike uzbuđenosti i duševne borbe, kada je krv navrela u velikim količinama u glavu i pomiješala se sa znojem.

Isus je molitvom želio dati ljudima primjer, da se mole u teškoćama i pred važne životne događaje. Nakon molitve osjetio je mir, odlučnost i duševnu snagu, što će nastaviti osjećati tijekom cijele muke i križnog puta. Isus je bdio, a učenici su spavali, dok ih nije probudio riječima: "Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica (Mt 26,45-46)". U Getesmanski vrt ušao je Juda, neki članovi židovskog velikog svećeničkog viječa, sluge i vojnici. Imali su svjetiljke i bili su naoružani. Neki nisu znali kako Isus izgleda pa im je Juda bio vodič. Dogovorli su se, da će poljubac biti znak: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite (Mt 26,48)!" Tako je Juda izdao Isusa poljupcem. Isus je znao, što se sprema pa ih je mirno dočekao. Nakon Judinog poljupca rekao je: "Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ (Lk 22,48)?" Mirno se predao vojnicima nakon što ih je upitao koga traže. Kada je rekao, da je on taj koga traže, vojnici su popadali na zemlju, od snage Isusovih riječi, a Isus nije pobjegao. Htio je pokazati, da se dobrovoljno predaje. Pri tome je zatražio, da apostole ostave na miru i ne uhite ih. Kada su Isusu vezali ruke, apostoli su razmišljali o obračunu i pitali su Isusa: "Gospodine, da udarimo mačem (Lk 22,49)?" Isus nije još ni odgovorio, a Petar je već uzeo nož i napao jednog slugu. Posjekao mu je desno uho, jer je promašio glavu. Isus je apostole odvratio od borbe: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu (Mt 26,52)". Prekorio je Petra i rekao mu, da je htio, da je mogao zamoliti Boga Oca da pošalje mnoštvo anđela da ga brane, ali je htio da se ispune proroštva i Sveto pismo. Dotakao je posječeno uho sluge svećenika i ono je zacijelio. Svećenicima je poručio: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me (Mt 26,55)."

Đavao se poslužio židovskim svećeničkim poglavarima, da ulovi i razapne Isusa. Vojnici su odveli Isusa, a apostoli su ostali. Dok su Isusa vodili u gluho doba noći, jedan je mladić to primijetio i približio se. Vojnici su prišli da ga uhvate, ali im je pobjegao. Nije poznato ime mladića. Time se pokazalo, da bi vojnici rado uhapsili i apostole, da im Isus nije zabranio. Isusa su prvo odveli veliku svećeniku.

Papa Ivan Pavao II. i kultura života

Papa je skovao riječ "kultura života" na svom putovanju u SAD 1993. godine. Pri tome je izjavio: "Kultura života znači poštivanje prirode i zaštita Božjeg djela stvaranja. Na poseban način, znači poštivanje ljudskog života od prvog trenutka začeća do prirodne smrti."

Objavio je encikliku Donum Vitae 1987. godine o biomedicinskim istraživanjima i reproduktivnim tehnikama. Poruka enciklike je poziv na zaštitu ljudskog života od trenutka začeća. Protivio se ekperimentiranju nad ljudskim embrijima, koje dovodi do usmrćivanja tih embrija. Postupci nastanka ljudskog života izvan spolnog odnosa poput kloniranja, umjetne oplodnje i sl., smatrao je protivnima moralnim zakonima.

Objavio je još jednu encikliku na temu kulture života pod naslovom Evangelium Vitae 1995. godine. Na početku enciklike uputio je apel odgojnim djelatnicima: "Poštuj život, svaki ljudski život, brani ga, voli ga i služi mu! Samo ćeš na tomu putu naći pravdu, razvitak, istinsku slobodu, mir i sreću." Za 5. Božju zapovijed "Ne ubij" napisao je, da se odnosi na: "Ne ubij nevinoga, ne ubij nevinoga u ratu, nevinoga u miru, nevinoga u majčinoj utrobi, nevinoga u posljednjoj bolesti, ne ubij nevinoga nikada i u kojem slučaju." U encklici se ističe, da je život svet, jer od Boga dolazi, ostaje u trajnoj vezi s s Bogom i Bogu se vraća. Papa je izjavio: "Prema tome, autoritetom koji je Krist predao Petru i njegovim nasljednicima, u zajedništvu s biskupima Katoličke Crkve potvrđujem da je izravno i namjerno ubojstvo nevinoga ljudskog bića uvijek teško nemoralno djelo." Izrazio je negodovanje, što se u zakonodavstvu zločin ubojstva nevinoga prikazuje kao pravo počinitelja. Zakon koji gazi temeljno pravo na život kosi se sa zdravim razumom. Papa u enciklici navodi, da katolike ne obvezuju zakoni kojima se ozakonjuju pobačaj, eutanazija i bilo koje drugo ubojstvo nedužnih, već katolici imaju pravo protiviti se takvim zakonima, zbog prigovora savjesti.

Mnogo je puta izrekao svoje mišljenje o kontracepciji. Na susretu teologa 12. studenog 1988. godine izjavio je: "Ne postoje osobne ili socijalne prilike koje bi opravdale čin kontracepcije". U govoru 17. srpnja 1994. godine rekao je, da u nastanku života, supružnici ostvaruju jednu od najvažnijih dimenzija svoga poziva: postaju Božji suradnici. U odluci imati ili nemati dijete, ne smije predvladati sebičnost i nemar već pažljiva velikodušnost, koja važe mogućnosti i okolnosti i posebno daje prioritet dobrobiti nerođenog djeteta. I kada nije vrijeme za začeće, treba poštivati bračni čin kao prokreativan (otvoren rađanju) i onaj koji sjedinjuje partnere. Dopuštene su prirodne metode planiranja obitelji, koje poštuju prirodne biološke cikluse, dok kontracepcija nije dopuštena. [3]

Osmislio je i pojam "teologija tijela" razlažući, uvelike nasuprot tradicionalnom shvaćanju po kojem je tijelo (nasuprot duhu) osuđeno kao izvor grijeha, svoju integralnu viziju ljudske osobe kao istovreno tjelesne, duševne i duhovne. Taj je svoj pristup Ivan Pavao II. razvio u svojih 129 izlaganja srijedom, između 1979. i 1984. Današnji Katehizam Katoličke crkve, kojeg je isti papa proglasio 1992., govori o tijelu i tjelesnosti u člancima 2289–2298, a o spolnosti u člancima 2331–2386 (objašnjenje šeste zapovijedi, "ne učini preljuba"). Tjelesno zdravlje je "dragocjeni Božji dar" (2288), ali kršćansko se ćudoređe "protivi novopoganskom shvaćanju, koje promiče kult tijela kome bi trebalo sve žrtvovati, uzdižući tjelesno savršenstvo i sportski uspjeh kao neka božanstva." (članak 2289)

Sveti Valentin

Sveti Valentin bio je svećenik i mučenik, a živio je u 3. stoljeću. Pogubljen je 269. godine odsijecanjem glave u doba kad je Rimskim carstvom vladao car Klaudije.

Kasnije je car Julije I. u 4. stoljeću nad njegovim grobom podigao baziliku, te se od tada taj svetac počeo štovati među kršćanima. U 15. stoljeću je ovaj svetac povezan s blagdanom zaljubljenih, što se održalo do danas.

Spomendan u katoličkoj Crkvi slavi se 14. veljače, kao neobavezan spomendan.

Običaj da se Valentin smatra svecem i zaštitnikom zaljubljenih dolazi i od dana njegova slavlja. Naime, nekada se životni ritam uvelike ravnao prema crkvenim blagdanima. Crkva je od vjernika tražila, da vjenčanja ne slave u vrijeme velikih blagdana (na Božić, na Uskrs) jer su oni zasebna slavlja cijele zajednice, a napose je tražila, da se ne priređuju bučne svadbe u liturgijski posebnim vremenima adventa (došašća) i korizme, već izvan takvih razdoblja. A datum 14. veljače pada poslije božićnih blagdana, a neposredno prije korizme. Sveti Valentin se počeo slaviti već u ranom srednjem vijeku, osobito u Engleskoj, a poslije u cijelome svijetu. U Hrvatskoj su ga posebno štovali vjernici u sjeverozapadnim krajevima. Običaj biranja odabranice na Valentinovo najprije se proširio u Englesku i Škotsku. Poznato je da su u 16. stoljeću mladići ostavljali ljubavne poruke i čestitke na pragu svoje odabranice. Čestitke su bile pažljivo izrađene, obrubljene čipkom ili ukrasnom vrpcom i to su vjerojatno bile prve čestitke i razglednice ikada poslane.

Kršćanstvo nikad ne uništava ono što je dobro, nego sve lijepe i dobre ljudske običaje iz raznih naroda i društava uklapa u novi, kršćanski život tih naroda, pa tako dolazimo do pretpostavke kako je običaj slavlja Valentinova kao dana zaljubljenih, kada se izmjenjuju pisma i ljubavne poruke, zapravo poveznica simpatičnih poganskih običaja i moguće Valentinove angažiranosti oko mladih parova.

U starih Grka je od sredine siječnja do sredine veljače bio mjesec Gamelion u kojem se obilježavala svetost braka Here i Zeusa. U antičkom Rimu 14. veljače slavila se božica Juno - zaštitnica a 15. veljače bio je dan kad se slavio Lupercus, bog plodnosti, povodom čijeg slavlja su ljudi izmjenjivali pisma i poruke.

Sve do 1969. godine dan Sv. Valentina slavio se 14. veljače kao spomen. Dan je zatim izbrisan iz katoličkog kalendara, te je postao tek neobavezni spomendan, zbog želje za smanjenjem broja spomena svetaca o kojima nema dovoljno točnih povijesnih podataka. Razlog nedostatku povijesnih podataka jesu i Dioklecijanovi progoni, u kojima je spaljeno mnoštvo kršćanskih zapisa i izvještaja o mučeništvima, ali i svakodnevnom životu prvih kršćana.

U Shakespearovom Hamletu spominje se rečenica: "Sutra je Dan sv. Valentina". U Zagrebačkoj crkvi svetog Franje na Kaptolu postoji oltar svetog Valentina.

Svijećnica

Svijećnica ili Prikazanje Gospodinovo u Hramu je kršćanski blagdan. Slavi se 2. veljače.

Blagdanom se slavi događaj iz Isusova djetinjstva, kada su, prema Mojsijevu Zakonu, Josip i Marija donijeli Isusa u Hram u Jeruzalemu, da ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu. Preko Mojsija, Bog je Izraelcima, dao propis, da 40. dan nakon poroda svećenici u Hramu moraju blagosloviti rodilju. Roditelji su za uzvrat, dali janje mlađe od godine dana ili mladu golubicu. Isusovo prikazanje u Hramu, prorekao je u Starom zavjetu prorok Malahija: „I doći će iznenada u Hram svoj Gospod kojega vi tražite i anđeo Saveza koga žudite“ (Mal 3, 1). U stilu Isusova skrovita djetinjstva, obred je prošao jednostavno i nenapadno. U Hramu se zatekao starac Šimun, koji je Isusa primio u naručje i prepoznao ga kao Mesiju, a Mariji je prorekao, da će mnogo patiti, riječima: „Mač boli, probost će ti dušu.“ Proročica Ana je također bila tada u Hramu i uputila je molitve i zahvale Bogu.



Na ovaj blagdan, blagoslivljaju se svijeće, koje će se kasnije koristiti u obredima krštenja, tijelovskim procesijama i drugim prigodama. U Dalmaciji, ovaj se blagdan zove Kandelorum, a u Slavoniji Svitlomarinje.

Prikazanje Gospodinovo u Hramu je četvrto otajstvo radosne krunice.

Pomozite stradalima na Haitiju, nazovite 060 9011 (6,15 kn)

U području koje je jučer popodne pogodio potres jačine 7,3 stupnja prema Richteru volonteri Crvenog križa pomažu ozlijeđenima i bolnicama koje nemaju dovoljne kapacitete za katastrofu takvih razmjera, navodi HCK u priopćenju te apelira na hrvatske građane da donacijama pomognu akcije spašavanja i zbrinjavanja tamošnjeg stanovništva.

Akcijama humanitarne pomoći nastoje se smanjiti štete i ublažiti ljudske patnje stradalih, a sva prikupljena novčana sredstva Hrvatski Crveni križ proslijedit će Međunarodnom Crvenom križu. Trenutno su najpotrebniji resursi za potragu, poljske bolnice, pročišćivači vode, privremeni smještaj, logistiku i telekomunikacije.

Sredstva se mogu donirati uplatom na žiro račun broj 2340009-1511555516, pozivom na broj odobrenja 01, na donatorski telefon broj 0609011 cijena poziva 6,15 kn (PDV uključen), te on line donacijama na internetskoj stranici Hrvatskog Crvenog križa: www.hck.hr U potresu su, osim glavnog grada Port-au-Princea, stradali i drugi dijelovi zemlje, a najteže je pogođen zapadni dio Haitija u kojemu živi oko 2,2 milijuna ljudi, stoji u priopćenju Hrvatskog Crvenog križa. (Hina).

Eksperti

U Orwellovoj "1984." bit diktature opisuje se kao vladavina eksperata. Kada njegov "heroj" odluči pobjeći od nadzora totalitarne države i u šumi se susretne s djevojkom koja se počinje svlačiti pred njim u nedvosmislenom pozivu na seks, ovaj se začas zbuni. Najednom je ostao bez eksperata, bez "mentora" koji će mu sugerirati kako da se ponaša u toj situaciji, inače posvema banalnoj za "izvršenje".

Ova epizoda, samo naizgled komična, odavno je prestala biti literarna fikcija. Mi danas doista imamo eksperte i za "to" koji se zovu seksolozi. Orwellova "fikcija", diktatura eksperata, odavno je naša sudba. Pritom nije problem što postoje ljudi, eksperti, koji će upućivati u određene tehnike ili ovladavanja, već što najelementarnije ljudske funkcije, rudimentarni svijet života, biva meta njihovog inženjeringa. Osim "politički korektnog" seksa, kako zamisliti hranjenje (ili gladovanje) bez agresivne industrije nutricionističkih eksperata? Knjige "kuharice" ili one o dijetama su među najprodavanijima. Ni govoriti danas nije moguće bez nelagode ako niste konzultirali nekog eksperta komunikologa, retora... Tu su, nadalje, i eksperti za sreću u obliku literature za samopomoć. Sve je teže danas ići "ašikovat" ako niste upućeni od strane eksperata za muško-ženske odnose. I odgoj djece bez bulumente eksperata i priručnika postao je nezamisliv. Stravično je kada dijete od tri godine vode dječjem psihologu.

O raznim modnim mačcima i fešn guruima, ekspertima za izgled, suvišno je i govoriti, dovoljno je pogledati oko sebe: vidiš da svi najednom nose ljubičasto, ili što god već. Odnos prema Bogu također sve više uzurpiraju eksperti: plakati koji pozivaju na tečajeve meditacije nalaze se na svakoj drugoj tarabi.

Dok se svednevice obilato rabi Orwellova metafora Velikog Brata, previđa se agresivna prisutnost vojske Male Braće, eksperata za ovo ili ono područje. Najlakše je ljude i ljudsko društvo nadzirati, manipulirati i kontrolirati tako da ih uvjeriš da nisu sposobni čak niti jesti, seksati se, razgovarati, odijevati se ili misliti ako nisu konzultirali eksperte. Eksperti postoje i proizvode se, medijski nameću, da bi se ljude razvlastilo od njih samih, od njihovog tijela i duše. Zato se i političari okružuju ekspertima, ne samo da bi im pomogli u donošenju odluka već ponajviše da im olakšaju vladanje ljudima, ne izvanjskim prisilama, nego kolonizacijom pameti.

Sve ovo niže napisano, napisano je iz grižnje savjesti. Prošla je, naime, još jedna obljetnica smrti jednog od najoriginalnijih suvremenih mislilaca u čijim je venama, po ocu, tekla hrvatska krv, teologa Ivana Illicha. Nigdje ni spomena. Kao da ovaj narod ima takvih ljudi na bacanje. Možda zato što nije bio ekspert ni u čemu. Pisao je o svemu, o problematici prometa, o biciklu, o medicini, o seksu, o ekonomiji, politici, školstvu, farmakologiji... Prigovarali mu kako se pača u sve, piše o svemu i svačemu, a on, smirenošću čovjeka učenog neznanja odvratio: "Znate, ja nisam ekspert, ja pokušavam misliti."

I da znate, onaj heroj iz Orwellovog romana koji je pobjegao u šumu od diktature eksperata bio je zapravo Ivan Illich. Ne vjerujete? Dobro, razumijem vas, nisam pouzdan jer nisam ekspert za Orwella. No, ipak, ljudi, bjež'te u šumu dok ne postane prekasno! Barem mjesec dana u godini pobjegnite, radi mentalne higijene, bjež'te, eksperti napadaju!

Ivica Šola - www.glas-slavonije.hr

Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije

Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije je katolička dogma, koja tumači da je jedinstvenom Božjom povlasticom, Blažena Djevica Marija očuvana od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga začeća. Također, Marija nije bila lišena milosti posvetne, već je bila puna milosti dobivenih od Boga i živjela je život posve bez grijeha.



Često se zamjenjuje s doktrinom, kada je Marija začela Isusa, radi se o dvije različite pojave. Prema dogmi, Marija je začeta na normalni biološki način, ali njenu dušu je stvorio Bog u vrijeme njenog začeća. Blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, slavi se 8. prosinca. Utemeljio ga je papa Siksto IV. 1476. g. Dogmu je svečano proglasio, papa Pio IX. u poslanici "Ineffabilis Deus", 8. prosinca 1854. g. Katolička Crkva vjeruje da dogma ima potporu u Bibliji. Anđeo Gabrijel nazvao je Mariju kao "punu milosti", a crkveni oci nazivali su Mariju - Blaženom Djevicom. Prema katoličkoj teologiji, Marija je morala biti posve bez grijeha, da bi mogla začeti Isusa.

Sveti Nikola

Sveti Nikola (Patara između 255. i 270. - Myra, Turska, oko 346.), svetac katoličke i pravoslavne Crkve, biskup, zaštitnik djece i pomoraca.

Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobija po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.



Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru. Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece. U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende. U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje. Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja:A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Djed Mraz koji poklone spušta kroz dimnjak.

Zaštitnik je djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta. Spomendan mu je 6. prosinca. Toga dana, njemu u spomen, roditelji darivaju djecu.

Cjepivo svinjske gripe

Odlučio sam da se neću cijepiti protiv svinjske gripe!

Dobio sam 3-4 maila od različitih ljudi u kojima među ostalim piše:

- cjepivo nije testirano, nije provjereno, ne zna se kako djeluje

- 93% Hrvata u anketi su rekli da se neće cijepiti protiv svinjske gripe

- postoji teorija da će tijelo jako loše reagirati na cjepivo, da će doći do jakih alergija na cjepivo

- postoji teorija da u cjepivu nije lijek protiv svinjske gripe, nego da cjepivo uzrokuje i širi svinjsku gripu

- postoji teorija da je na vrhu cjepiva čip veličine 0,5 mm...tko će imati taj čip u sebi, izgubit će privatnost i slobodu kretanja, jer onaj tko će imati bazu podataka, moći će pomoću čipa u svakom trenutku znati gdje se nalazi ta osoba koja ima čip. Od prije par godina, psi dobivaju čip pomoću kojih ih se nalazi ako se izgube ili ako ih vlasnici ostave.

Ne znam što je istina, a što ne, stoga je potreban oprez, zdrav razum i promišljeno reagiranje. Bilo bi glupo cijepiti se, dok se ne vidi kakve su nuspojave.

Sveta Elizabeta Ugarska

Sveta Elizabeta Ugarska (Bratislava, 1207. - Marburg, 17. studenog 1231.) - katolička svetica, kći ugarsko - hrvatskog kralja Andrije II.

Elizabeta je bila princeza, kći ugarsko - hrvatskog kralja Andrije II. S trinaest godina, udala se za tirinškog grofa Ludovika. Dala je sagraditi bolnicu, kraj dvorca, da se osobno brine za bolesnike. Obitelj se tome protivila. Potajno je hranila gladne, siromahe i bolesne. Jednom je, prema legendi, grof zaustavio Elizabetu, s ciljem da vidi što skriva, a kad je otvorila pregaču haljine, umjesto kruha koji je tamo bio prije minute, pojavile su se ruže. Nakon smrti grofa Ludovika, prodala je sve imanje, prihvatila siromaštvo, i brinula se za svoja tri sina te za bolesnike i siromahe. Za velike gladi u Njemačkoj, pomagala je siromasima.



Zaštitnica je pekara, prosjaka, bolesnika, siromaha, humanitarnih djelatnika, bolnica, udovica, ljudi u progonstvu.

Papa Grgur IX. proglasio je Elizabetu, svetom 27. svibnja 1235. u gradu Perugi u Italiji.

Spomendan joj je 17. studenog. Godine 2007. slavila se 800. godišnjica njenog rođenja.